Priča o kajsiji

petak , 18.03.2005.

Voćar je imao svoj predivni voćnjak, puno je vremena provodio u njemu, uređivao ga, pazio mazio, uvjek na vrijeme kosio travu, okopavao zemnju oko voćaka, hranio ih gnoivom, rezuckao grančice koje su izrasle na krivom mjestu, štitio ih od štetnih kukaca, pažljivo ubirao plodove kada je za to bilo vrijeme.
Tako je to trajalo sve do jednog ranoproljetnog dana, jednog od onih kada jutarnju kišu zamjenjuje svijetlo žuto sunce, koje nakon dugih sivih zimskih dana, svojim svježim zrakama milujući tek zazelenjelu prirodu, prosulo svoju čaroliju i na Voćarev voćnjak. Voćar je došao u svoj voćnjak opijen svježim mirisom proljetnog jutra i pogledao je svoje voćke. Pogled mu je zastao na mladoj kajsiji, koja je prva procvjetala te godine, bila je to sasvim mlada kajsija i bilo joj je to prvo cvijetanje u njenom drvenom, voćnom životu. I dok ostale kajsije jos nisu ni bile blizu cvjetanju, ova mlada kao da je požurila, kao da je htijela cijelom voćnjaku reći da je ovo njena godina, da i ona ove godine postaje jednaka kao i ostale, da postaje zrela, da će Voćar moći i njene plodove brati, doduše ne puno ali da će i ona biti jednaka kao i druge.
Vidjevši je tako tek u početku cvata, tako nježnu, tako mladu, Voćaru, koji je živio sam, ona mu se učini poput mlade lijepe djevojke. Očaran njenom ljepotom, kao hipnotiziran, jedino što je mogao, mogao je sjesti pored nje i gledati ju, mirisati njene mirise i doživjeti milovanje njenih mladih listova po svom obrazu kada bi vjetrić zanjihao njene glatke od godina i vremena još neohrapavljele grane. Ljepota mlade kajsije ga je opčarala skroz i cijeli je taj dan samo sjedio pored nje i gledao ju mirisao i uživao u dodiru njenih listova.
Sutradan je došao još ranije i sjeo pored nje, još sunce nije izašlo, sjedio je u mraku i gledao ju, čekao je prve zrake sunca koje su se probijale kroz njenu mladu krošnju, koje su se odbijale od njene svjetle listiće, koje su bojale njene malde cvjetove. I opet je cijeli dan sjedio kraj nje. I tako je bilo iz dana u dan, trava u voćnjaku je već dobrano narasla i ostale voćke su procvale i prolistale, ali Voćar to nije primjećivao, vidjeo je samo svoju kajsiju i ništa više, Uživao je u svakom njenom novom listu, u svakom njenom novom pupu, uživao u svakoj latici cvijeta koja je pala na njega nježno dodirnuvši mu obraz. Kako se nije mogao nadiviti toj ljepoti i kako mu je svaki trenutak koji je proveo sa svojom kajsijom bio predivan i ničim drugim mjerljiv i kako mu je svaki trenutak proveden bez nje bio bolan i isprazan, odlučio je više ni ne odlaziti od nje. Danima je samo sjedio i gledao ju, gledao je kako raste kako cvjetovi postaju mali plodovi, kako mladi plodovi bujaju, rastu pretvaraju se u zelene kuglice.
A kajsija je znala da ju Voćar posebno voli pa je svu svoju moć i svoju snagu upotrijebila da joj grane budu što ljepše, da joj listovi budu što zeleniji, da plodovi budu što ljepši, krupniji, da narastu što sočniji i slađi kako bi njen Voćar mogao uživati u njima.
Ostale voćke primjetile su da je nešto čudno s Voćarem, gledale su ga čudno onako nepomičnog kako sjedi i gleda u mladu kajsiju. Pokušale su ga svojim mirisima i cvjetovima dozivati, ali nije bilo rezultata. Počele su pružati svoje grane prema njemu nebi li ga probudile iz tog nekekvog sna, međutim nije reagirao, nije čak ni pokušavao skloniti te grane koje su isprižene počele se omatati oko njega.
Kako je vrijeme prolazilo grana oko njega je bilo sve više, nije se mogao ni pomaknuti, sjedio je zarobljen, a kajsija je za to vrijeme doživjela puni ljepotu, plodovi su se počeli okupani suncem zlatiti, mirisati kako nikada ranije nije niti jedna kajsija mirisala. Nakitila je grane slasnim žutozlatnim plodovima kakvi nikada nisu bili niti na jednoj kajsiji, nadala se da će ju Voćar obrati i uživati u njoj.
Nažalost Voćar se više nije mogao ni pomaknuti, zarobljen granama ljubomornih voćaka, mogao je samo uživati u pogledu na kajsiju, osjetiti u nosu njen miris, na licu osjetiti nježnost njenog lista, kada bi vjetrić zanjihao njene grane.
Okusiti slast njenog ploda nije i nikada nece moći, baš kao što ni ona neće moći osjetiti kako je biti ubrana od nekoga tko ju voli........


ovo nema veze s pričom ali molim Vas posjetite Njegov život nije bajka, njegov život nije FILM! i pomozite nekome tko stvarno treba pomoć. Hvala Vam!

<< Arhiva >>